Njujork tone brzinom od 1-2 milimetra godišnje, pokazalo je istraživanje, pod težinom svojih zgrada. To možda ne zvuči mnogo, ali raste zabrinutost da što grad više tone, to područje postaje ranjivije na prirodne katastrofe. Neki delovi grada se spuštaju mnogo brže, uporedo sa najbržim zabeleženim stopama po kojima se tektonske ploče odskaču kada se glečeri tope.
„Suština je i da se podigne svest građana kao i investitora koja bi ukazala na to da svaka visoka zgrada izgrađena na obali mora, reke ili jezera mogla bi da doprinese budućem riziku od poplava“, rekao je geolog Tom Parsons iz Geološkog zavoda Sjedinjenih Država i njegove kolege sa Univerziteta Rod Ajland.
Za ovu novu studiju, naučnici su prvo izračunali ukupnu masu njujorških zgrada od milion i više: 764.000.000.000 kilograma ili 1,68 biliona funti. Grad su podelili na mrežu kvadrata veličine 100 puta 100 metara i pretvorili masu zgrade u pritisak na tlo uzimajući u obzir i gravitaciju. U geološkim procenama uzeta je u obzir samo masa zgrada bez puteva, trotoara, mostova, železničke pruge i drugih popločanih područja Njujorka.
Istraživači su zatim uporedili svoje modele sa podacima sa satelita koji su posmatrali visinu kopnene površine. Ovim, istraživači upozoravaju da rastuća urbanizacija, kao što je pumpanje i isušivanje podzemnih voda, može samo pogoršati problem slijeganja u Njujorku. Prema studiji, Donji Menhetn je u najvećem riziku od poplava, a postoji zabrinutost i za Bruklin i Kvins.
Na svetu postoje i drugi primeri, kao što je glavni grad Indonezije, Džakarta za koju se predviđa da do 2050. godine bude pod vodom. Pojedini delovi grada počeli bi da tonu za oko 11 centimetara na godišnjem nivou. Zbog toga više od 30 miliona stanovnika razmišlja o preseljenju.