Svi volimo dobar „road trip“. Krivudavi putevi kroz planine, vožnja uz obalu mora ili prolazak kroz guste šume čine vožnju uživanjem. Ali, šta se dešava kada pejzaž nestane, a volan postane potpuno nepotreban jer satima ne morate da skrenete ni milimetar levo ili desno?
Dobrodošli na Highway 10 u Saudijskoj Arabiji – saobraćajnicu koja drži Ginisov rekord, ali i titulu verovatno najdosadnijeg puta na svetu. Ovo nije samo vožnja, ovo je pravi test mentalne izdržljivosti i borbe protiv sna.
Beskrajna prava linija kroz pustinju
Ovaj specifičan deo asfalta proteže se kroz surovu pustinju Rub’ al Khali, poznatu i kao „Prazna četvrt“. Ono što ovaj put čini jedinstvenim na globalnom nivou je njegova neverovatna geometrija. Naime, put je savršeno prav u dužini od čak 256 kilometara (odnosno oko 149 milja).
Da, dobro ste pročitali. Više od dva i po sata vožnje (ako poštujete ograničenja) bez ijednog dodira volana radi korekcije pravca. Nema blagih zavoja, nema uzbrdica, nema nizbrdica. Samo ravna, siva linija koja se spaja sa horizontom dokle god pogled seže.
Ova deonica povezuje mesto Haradh (čuveno po nafti i gasu) sa graničnim prelazom Al Batha prema Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Prvobitno, put nije građen za turiste željne čudnih rekorda, već je nastao kao privatni put za potrebe kompanije Aramco, kako bi kamioni i oprema lakše stizali do udaljenih naftnih bušotina.
Kako je Australija izgubila titulu
Dugo godina, titulu najdužeg pravog puta na svetu držala je Australija sa svojim čuvenim Eyre Highway. Ta deonica, koja prolazi kroz ravnocu Nullarbor, duga je „samo“ 146 kilometara (90 milja).
Međutim, kada je Highway 10 otvoren za javnost i kada su merenja ozvaničena, Saudijska Arabija je preuzela primat, nadmašivši australijski rekord za više od 100 kilometara čiste pravine.
Opasnost koja vreba iz dosade
Iako zvuči kao najlakši put za vožnju („samo držiš gas“), ova deonica je zapravo izuzetno opasna. Vozači se suočavaju sa fenomenom poznatim kao „hipnoza autoputa“.
Zbog potpunog odsustva vizuelnih stimulansa – oko vas je samo pesak, nebo i asfalt – mozak ulazi u stanje transa. Reakcije postaju usporene, a kapci teški. Monotonija je tolika da vozači često gube osećaj za brzinu, pa su nesreće usled sletanja s puta ili udaranja u vozilo ispred (jer se čini da stoji) nažalost moguće.
Pejzaž se ne menja satima. Nema drveća, nema zgrada, nema brda. Samo nepregledno more peska koje se presijava na suncu.
Savet za avanturiste
Ako se ikada nađete u ovom delu sveta i poželite da testirate svoje živce na Highway 10, pripremite se dobro. Napunite rezervoar, jer pumpi nema na svakom koraku, spremite dobru muziku ili podkaste da vas drže budnim, i što je najvažnije – ne zaboravite naočare za sunce, jer je odsjaj pustinjskog sunca na ovoj beskrajnoj pravoj liniji nemilosrdan.
Ovo je put koji dokazuje da najkraća razdaljina između dve tačke jeste prava linija, ali je definitivno i najdosadnija.


