Hrvatska se, poput mnogih evropskih zemalja u jeku promenjenih globalnih bezbednosnih prilika, odlučila na korak koji je decenijama bio u arhivi – ponovno uvođenje obaveznog vojnog osposobljavanja. Ova odluka izazvala je lavinu reakcija u regionu, ali pripreme su već uveliko u toku, a prvi regruti bi uskoro mogli da zaduže svoje uniforme.
Pripreme terena i prvi pozivi za mladiće
Glavni fokus Ministarstva obrane (MORH) trenutno je na logistici i selekciji. Ključni korak u ovom procesu su zdravstveni pregledi koji će odrediti ko je sposoban za vojnu službu. Prema planovima, pozivi će stizati mladićima koji pune 18 godina, a proces evaluacije obuhvata ne samo fizičku spremnost, već i psihološku stabilnost kandidata.
Pregledi će se obavljati u ovlašćenim zdravstvenim ustanovama, a kriterijumi su strogi. Cilj je formirati bazu obučenih građana koji u slučaju potrebe mogu adekvatno odgovoriti na izazove, ali i modernizovati samu sliku vojske u očima mlađih generacija.
Kako će izgledati obuka i koliko će trajati?
Za razliku od nekadašnjeg višemesječnog služenja, novi koncept predviđa intenzivan kurs u trajanju od dva do tri meseca. Ideja je da se u tom kratkom periodu savladaju osnovne vojničke veštine:
- Rukovanje ličnim naoružanjem i opremom.
- Osnovna taktička obuka i prva pomoć.
- Disciplina i funkcionisanje unutar vojnog hijerarhijskog sistema.
Zanimljivo je da će država ponuditi i određene benefite za one koji prođu obuku, poput prioritetnog zapošljavanja u državnim službama ili novčanih naknada tokom boravka u kasarni, što je model koji se već uspešno primenjuje u nekim skandinavskim zemljama.

Prigovor savesti i civilno služenje
Jedna od najvažnijih tema u hrvatskoj javnosti je prigovor savesti. Ustav Hrvatske garantuje pravo pojedincu da odbije nošenje oružja. Za takve slučajeve predviđeno je civilno služenje koje će trajati duže od vojnog, a regruti će raditi u civilnim institucijama, poput vatrogasnih jedinica, domova za stare ili komunalnih preduzeća.
Ipak, vojni vrh ističe da je cilj da što veći broj mladića prođe kroz pravi vojni dril kako bi se osigurala operativna rezerva.
Kontekst i šira slika u regionu
Ovaj potez Hrvatske nije izolovan slučaj. Debata o vojnom roku vodi se širom Balkana i Evrope. Porast tenzija na istoku kontinenta i potreba za profesionalizacijom uz istovremeno zadržavanje rezervnog sastava primorali su države da preispitaju svoje odbrambene strategije. Dok jedni vide ovo kao neophodnost, drugi kritikuju troškove koje ovakav sistem nosi sa sobom.
Ministarstvo obrane napominje da se ne radi o pripremi za rat, već o preventivnom jačanju odbrambenih kapaciteta države. „Spremnost je najbolji način odvraćanja“, česta je krilatica koja prati ovu kampanju.
Da li su mladi spremni za kasarnu?
Pitanje koje ostaje otvoreno jeste kako će generacija „Z“ reagovati na promenu komfora modernog života za vojnički krevet i strogi režim. Dok ankete pokazuju podeljena mišljenja, jedno je sigurno – Hrvatska se vraća tradiciji koja će značajno uticati na društvenu sliku zemlje u godinama koje dolaze.


