Dok je svet dočekivao Novu godinu uz vatromete i šampanjac, milioni radnika širom Sjedinjenih Američkih Država imali su dodatni razlog za slavlje. Prvi januar 2026. godine nije doneo samo nove kalendare, već i zakonski garantovane povišice za ogroman broj zaposlenih sa najnižim primanjima.
Ovaj finansijski impuls nije rezultat dobre volje poslodavaca, već posledica niza zakonskih automatizama i novih propisa koji su stupili na snagu tačno u ponoć. Trend rasta minimalne zarade nastavlja se nesmanjenom žestinom, vođen pre svega potrebom da se primanja usklade sa i dalje prisutnim troškovima života.

Rekordan skok minimalca u velikom broju država
Prema podacima koje prate organizacije poput Economic Policy Institute, više od 20 američkih saveznih država i preko 40 gradova i okruga podiglo je svoje minimalne satnice prvog dana ove godine. Ovo je direktno uticalo na milione radnika, od zaposlenih u restoranima brze hrane do radnika u maloprodaji i ugostiteljstvu.
Ono što 2026. godinu čini specifičnom jeste visina tih iznosa. Doba kada se borba vodila za „minimalac od 15 dolara“ je u mnogim delovima Amerike već daleka prošlost. Države poput Kalifornije, Njujorka i Vašingtona sada probijaju nove granice, gde se minimalna satnica u određenim sektorima i regionima približava ili čak prelazi iznos od 20 dolara po satu. Na primer, radnici u fast-food industriji u Kaliforniji već uživaju posebne, više stope, što je model koji polako počinju da prate i druge jurisdikcije.
Inflacija kao glavni pokretač promena
Zašto se ovo dešava baš sada? Ključni faktor je mehanizam koji se naziva „indeksacija“. Mnoge države su usvojile zakone koji minimalnu zaradu automatski vezuju za indeks potrošačkih cena (CPI). To znači da, kada troškovi života porastu – bilo da je reč o hrani, gorivu ili stanovanju – i plata najugroženijih radnika mora automatski da poraste kako bi se očuvala njihova kupovna moć.
Ovo je ključna razlika u odnosu na ranije decenije kada su povišice zavisile od političke volje i glasanja u parlamentima, što je često dovodilo do toga da plate godinama stagniraju dok cene divljaju. U 2026. godini, inflacija iz prethodne godine direktno je diktirala procenat povećanja u državama kao što su Ohajo, Arizona i Montana.
Sve dublji jaz između saveznog i lokalnog nivoa
Dok savezne države preuzimaju stvar u svoje ruke, na federalnom nivou vlada potpuna tišina. Savezna minimalna zarada u SAD-u i dalje iznosi svega 7,25 dolara po satu, cifru koja nije menjana još od 2009. godine.
Ovo stvara neverovatan ekonomski paradoks na tlu jedne iste zemlje. Radnik u „Starbucksu“ u Sijetlu može zarađivati tri puta više od svog kolege koji radi isti posao u Alabami ili Misisipiju, gde se i dalje primenjuje federalni minimum. Stručnjaci upozoravaju da ova nejednakost podstiče unutrašnje migracije radne snage, jer ljudi napuštaju države sa stagnirajućim platama i sele se tamo gde njihov rad više vredi, uprkos višim troškovima stanovanja.
Izazovi za mala preduzeća i automatizacija
Naravno, medalja ima dve strane. Dok sindikati i radnici slave, udruženja malih privrednika izražavaju zabrinutost. Povećanje troškova rada u 2026. godini stavlja dodatni pritisak na male biznise, restorane i porodične radnje koje već operišu sa tankim marginama profita.
Kao odgovor na veće plate, očekuje se ubrzanje trenda automatizacije. Kompanije će sve više ulagati u kioske za samostalno naručivanje, AI sisteme za korisničku podršku i robote u skladištima, kako bi smanjile zavisnost od ljudskog rada koji postaje sve skuplji. Iako povišica donosi trenutno olakšanje radnicima, dugoročno ona transformiše samo tržište rada, zahtevajući od zaposlenih nove veštine.

Zaključak
Početak 2026. godine jasno pokazuje da je era jeftine radne snage u razvijenim delovima Amerike završena. Povećanje plata milionima radnika predstavlja nužan odgovor na ekonomske realnosti i rastuće troškove života, pružajući neophodnu finansijsku injekciju domaćinstvima sa niskim primanjima. Međutim, ovo povećanje će neminovno dovesti do novih prilagođavanja u ekonomiji, od potencijalnog blagog rasta cena usluga do brže digitalizacije poslovanja. Ostaje da se vidi da li će ovaj talas lokalnih povišica konačno izvršiti dovoljno jak pritisak na Kongres da revidira zastareli federalni minimum, ili će se Amerika nastaviti razvijati kao tržište rada dve brzine. Ono što je sigurno jeste da je za milione Amerikanaca ova godina počela sa malo debljim novčanikom, što je vest koja budi optimizam.


