Rasprava o tome da li će veštačka inteligencija (AI) uništiti čovečanstvo postala je uobičajena tema razgovora ne samo među IT stručnjacima, već i u svakodnevnom životu. Pojam „p(doom)“, koji označava „verovatnoću propasti“, postao je kvazi-empirijski način na koji ljudi izražavaju svoje mišljenje o potencijalnoj opasnosti od AI za ljudsku egzistenciju.
U Silicijumskoj dolini, „p(doom)“ je postao gotovo obavezna tema razgovora među istraživačima, omogućavajući im da brzo i jednostavno razmjene mišljenja o egzistencijalnim rizicima koje AI može doneti. Oni sa visokom verovatnoćom propasti, na primer 50 procenata, mogu se smatrati „doomerima“, dok oni sa znatno nižom verovatnoćom, poput pet procenata, važe za optimiste.
Ova tendencija da se razgovara o „p(doom)“ odražava rastuću zabrinutost javnosti i stručnjaka za AI o potencijalnim apokaliptičnim i svakodnevnim opasnostima koje AI predstavlja. Lideri u polju generativne AI tehnologije, kao što je izvršni direktor OpenAI-ja Sem Altman, često su se osvrnuli na ove strahove, dodatno ih potencirajući.
Iako nije tačno utvrđeno poreklo pojma „p(doom)“, spekuliše se da je termin možda nastao na filozofskom forumu LessWrong pre više od deset godina. Ono što je sigurno je da ova tema implicira postojanje određenog nivoa egzistencijalne samosvijesti među onima koji razvijaju AI tehnologiju, ostavljajući korisnicima da sami procijene kako će to uticati na njihov lični pogled na „verovatnoću propasti“ čovečanstva zbog AI.
