Ideja o fizičkom spajanju Evroazije i Severne Amerike, dva kontinenta razdvojena uskim, ali ledenim vodama Beringovog moreuza, stara je koliko i transkontinentalna železnica. Ipak, ova monumentalna vizija nedavno je ponovo izvučena iz arhiva i predstavljena kao projekat koji ne bi bio samo inženjersko čudo, već i snažan simbol potencijalnog pomirenja i ekonomske saradnje između dve globalne sile.
Obnovljeni predlog: Simbolika u inat politici
Poslednja reinkarnacija ovog vekovnog sna dolazi iz najviših ruskih finansijskih krugova. Predstavnik Kremlja, koji je na čelu ruskog suverenog fonda, izneo je javni predlog za izgradnju tunela ispod Beringovog moreuza. Projekat podrazumeva izgradnju 112 kilometara dugačke železničke i kargo veze koja bi povezala ruski region Čukotku i Aljasku u Sjedinjenim Američkim Državama.
Ono što ovu najnoviju iteraciju čini jedinstvenom jeste iznenađujuće niska procenjena cena i kratak rok izgradnje. Dok su ranije studije procenjivale troškove na astronomskih 50 do 120 milijardi dolara, predstavnik je sugerisao da bi, korišćenjem savremene tehnologije bušenja tunela, trošak mogao da se svede na samo oko 8 milijardi dolara, uz plan da se celokupan posao završi za manje od osam godina. Cilj projekta je, kako je navedeno, da „simboliše jedinstvo“ i da otvori nove mogućnosti za zajedničko istraživanje prirodnih resursa u Arktiku.
Vekovi ambicije i propalih planova
Priča o povezivanju Rusije i Amerike nije nova. Ona seže do početka 20. veka.
- Vizija Ruskog Carstva (1904.): Još 1904. godine, carski krugovi su razmatrali planove za železničku prugu koja bi išla od Sibira do Aljaske. Ovaj rani plan, koji je uključivao mostove i tunel, propao je zbog Ruskih revolucija i Prvog svetskog rata.
- Hladnoratovski „Most mira“: Tokom najnapetijeg perioda Hladnog rata, pojavila se ideja o „Mostu mira“ preko Moreuza, koji je simbolično trebalo da spoji lidere tadašnjeg Sovjetskog Saveza i SAD. Iako je ideja bila izraz dobre volje, ostala je samo na skici i političkim razmatranjima.
- Moderni projekti: Čak i u 21. veku, Rusija je povremeno oživljavala planove, poput projekta TKM-World Link iz 2007. godine, koji je takođe podrazumevao tunelsku vezu.
Mala, ali simbolična Diomedova ostrva, jedno američko i jedno rusko, koja su udaljena samo četiri kilometra i predstavljaju „ledenom zavesom“ podeljene zajednice, i danas služe kao snažan podsetnik na fizičku blizinu, ali i političku razdvojenost.

Inženjerski i logistički Golijat
Iza privlačne vizije „tunela jedinstva“ kriju se ogromni inženjerski i logistički problemi koji su decenijama osujećivali ambicije graditelja.
1. Ekstremni uslovi i infrastruktura
Glavni izazov nije sam tunel. Sa dubinom moreuza od svega 55 metara, bušenje tunela je tehnički izvodljivo, slično onome ispod Lamanša. Pravi problem leži na kopnu:
- Tundra i permafrost: Teren na obe strane Beringovog moreuza, i u Čukotki i na Aljasci, sastoji se od hiljada kilometara zaleđene tundre (permafrosta). Izgradnja hiljada kilometara pristupne železničke pruge na takvom terenu je izuzetno skupa i kompleksna. Potrebna je izgradnja puta koji sprečava otapanje leda ispod šina.
- Pristup: Najbliža glavna železnička pruga na ruskoj strani udaljena je gotovo 3.000 kilometara, a ni Aljaska nema direktnu železničku vezu sa ostalim delom severnoameričke mreže. Za punu funkcionalnost, projekat bi zahtevao oko 9.000 kilometara nove pruge koja bi spojila Evropu i Severnu Ameriku.
- Klima: Radovi bi bili ograničeni na samo pet meseci godišnje, od maja do septembra, zbog ekstremnih arktičkih zima sa temperaturama koje se spuštaju i do minus 50 stepeni Celzijusa.
2. Geološke i tehničke prepreke
Beringov moreuz se nalazi u zoni „Pacifičkog vatrenog prstena“, što znači da je podložan seizmičkoj aktivnosti, čineći ga znatno rizičnijim za podvodnu gradnju u poređenju sa, recimo, tunelom između Britanije i Francuske.
Pored toga, postoje i tehnički problemi sa železnicom: Ruska železnička mreža koristi „široki“ kolosek, dok Amerika i Kina koriste „standardni“ kolosek. To bi zahtevalo ili izgradnju dvostrukog koloseka kroz tunel ili složenu tehnologiju promene širine točkova voza, kao i tranzitne čvorove za pretovar tereta.
Vizija globalne trgovine ili diplomatska poruka?
Uprkos svim preprekama, zagovornici projekta ističu ogromnu ekonomsku korist: transkontinentalna železnička veza skratila bi transport kontejnerskog tereta između Azije i Severne Amerike za više od polovine vremena u poređenju sa pomorskim rutama kroz Suecki ili Panamski kanal. Potencijalni godišnji prihod od tranzita procenjuje se na desetine milijardi dolara.
Međutim, s obzirom na geopolitičke tenzije, mnogi analitičari vide ovu objavu prvenstveno kao diplomatski gest, kao pokušaj signaliziranja spremnosti za saradnju u vremenima globalnih sukoba. Bez jasne i čvrste političke volje sa obe strane, i masivnog međunarodnog finansiranja, ova vekovna vizija verovatno će ostati samo fascinantna mapa u analima neostvarenih inženjerskih poduhvata.


