Dok se politička prašina nakon izbora polako sleže, a Donald Trump priprema teren za svoj povratak u Belu kuću sa sloganima o „zlatnom dobu“ američke industrije, brojevi sa terena pričaju sasvim drugačiju, znatno sumorniju priču. Proizvodni sektor, taj mitski stub američke ekonomske moći i centralna tema Trampove kampanje, ne da ne raste, već se nalazi u ozbiljnoj recesiji zapošljavanja.
Najnoviji podaci koje je objavila američka vlada bacaju hladnu vodu na usijanu retoriku o industrijskom preporodu. Dok ostatak američke ekonomije pokazuje zavidnu žilavost, fabrike širom zemlje gase mašine i otpuštaju radnike, stvarajući paradoks koji će biti prvi veliki ekonomski test za novu administraciju.
Crveni alarm u proizvodnim halama
Decembar je tradicionalno mesec potrošnje i aktivnosti, ali za američke fabričke radnike, on je doneo loše vesti. Proizvodni sektor je u poslednjem mesecu godine izgubio čak 13.000 radnih mesta. Ono što posebno zabrinjava ekonomiste nije samo ovaj mesečni pad, već trend – ovo je bio četvrti uzastopni mesec kako industrija beleži „minus“ u broju zaposlenih.
Kada se podvuče crta ispod cele 2024. godine, slika postaje još jasnija: američka proizvodnja je izgubila ukupno 47.000 radnih mesta. Ovo je oštar kontrast u odnosu na ostatak ekonomije. Dok su fabrike delile otkaze, sektori poput zdravstva, državne uprave i ugostiteljstva su cvetali, dodajući stotine hiljada novih pozicija. Čini se da Amerika sve više postaje zemlja usluga, uprkos očajničkim pokušajima da se vrati svojim industrijskim korenima.
Zašto motor američke privrede „štuca“?
Postavlja se pitanje – zašto se ovo dešava baš sada, kada se toliko govori o vraćanju proizvodnje kući (reshoring)? Odgovor leži u „savršenoj oluji“ nekoliko ekonomskih faktora:
- Visoke kamatne stope: Politika koju vodi Federal Reserve u cilju suzbijanja inflacije učinila je zaduživanje skupim. Industrija je kapitalno intenzivna grana; kupovina novih mašina i proširenje pogona zahtevaju kredite, a oni su trenutno preskupi za mnoge menadžere.
- Jaki dolar: Iako jak dolar zvuči moćno, on je noćna mora za izvoznike. Kada je dolar snažan, američki proizvodi (poput Boeing aviona ili Caterpillar mašina) postaju preskupi za kupce u inostranstvu, što smanjuje potražnju.
- Usporena globalna tražnja: Ključna tržišta poput Evrope i Kine takođe se bore sa usporavanjem, što znači da je globalna glad za američkom robom manja.

Trampov plan: carine kao mač sa dve oštrice
Donald Trump je svoju kampanju gradio na obećanju da će carinama zaštititi američkog radnika. Njegova ideja je jednostavna: uvođenjem visokih tarifa na uvoznu robu, nateraće kompanije da proizvode u Americi. Međutim, ekonomisti upozoravaju da je ova strategija rizična.
Mnoge američke fabrike ne proizvode sve od nule; one uvoze komponente (čelik, aluminijum, čipove) da bi sklopile finalni proizvod. Ako Trump uvede visoke carine na te sirovine, troškovi proizvodnje u SAD će skočiti. To bi moglo dovesti do kontraefekta – umesto zapošljavanja, fabrike bi mogle biti primorane na nova otpuštanja kako bi pokrile gubitke. Takođe, postoji strah od odmazde drugih država, što bi dodatno zatvorilo strana tržišta za američku robu.
Automatizacija vs. ljudska radna snaga
Još jedan detalj koji se često prećutkuje u političkim govorima je automatizacija. Čak i kada se proizvodnja vrati na američko tlo, ona ne izgleda kao pre 50 godina. Moderne fabrike su prepune robota i softvera.
Danas je moguće povećati proizvodnju uz manji broj ljudi. „Povratak industrije“ o kojem se govori možda će doneti veći BDP i više proizvedene robe, ali to ne znači nužno i povratak miliona radnih mesta za „plave kragne“ (blue-collar workers). Traže se inženjeri i programeri robota, dok klasični radnici na traci postaju višak.
Zaključak
Trenutni podaci o padu broja zaposlenih u američkim fabrikama predstavljaju hladan tuš za političke ambicije o brzoj reindustrijalizaciji zemlje. Iako Donald Trump najavljuje agresivne protekcionističke mere kako bi preokrenuo ovaj trend, strukturni ekonomski problemi poput visokih kamata i automatizacije ne mogu se rešiti preko noći samo uvođenjem carina. Američka ekonomija ostaje snažna zahvaljujući uslužnom sektoru, ali san o povratku masovnog industrijskog zapošljavanja deluje sve dalji. Pred novom administracijom je težak zadatak balansiranja između želja birača i surove tržišne logike koja trenutno ne ide na ruku fabričkim radnicima. Naredni meseci pokazaće da li je moguće političkim odlukama pobediti globalne ekonomske vetrove ili će se trend gašenja mašina nastaviti.


