Dok mi na Zemlji obavljamo svoje svakodnevne poslove, naša matična zvezda prolazi kroz buran period aktivnosti. Najnoviji podaci koji stižu iz Moskve ukazuju na formiranje značajnog fenomena na površini Sunca, koji bi u narednim danima mogao imati uticaja i na našu planetu.
Stručnjaci iz Fedorov Institute of Applied Geophysics u Moskvi izvestili su početkom ove nedelje o formiranju velike koronalne rupe. Prema njihovim zapažanjima, ova formacija se pojavila u blizini centra Sunčevog diska, što je pozicija koja obično znači da je „uperena“ direktno ka Zemlji ili njenoj neposrednoj orbiti.
Šta su zapravo koronalne rupe?
Iako naziv zvuči pomalo zastrašujuće, koronalne rupe su sasvim uobičajena pojava, posebno u određenim fazama solarnog ciklusa. Za razliku od sunčevih pega koje su područja intenzivne magnetne aktivnosti, koronalne rupe su oblasti u Sunčevoj koroni (spoljnom omotaču atmosfere) gde je gustina plazme znatno manja.
Na snimcima u ultraljubičastom spektru, ova područja izgledaju kao tamne, gotovo crne mrlje. Razlog za to je niža temperatura plazme u odnosu na okolinu. Ono što je ključno za nas na Zemlji jeste struktura magnetnog polja u tim zonama.
Dok je na većem delu Sunca magnetno polje zatvoreno (linije izlaze i vraćaju se nazad na površinu, zarobljavajući plazmu), u koronalnim rupama magnetne linije su otvorene i protežu se daleko u međuplanetarni prostor. To stvara svojevrsni „autoput“ za naelektrisane čestice.

Solarni vetar i njegov uticaj
Otvorena struktura magnetnog polja omogućava solarnom vetru – struji naelektrisanih čestica – da pobegne sa Sunca mnogo većim brzinama nego obično. Ovi brzi tokovi mogu dostići brzine od preko 800 kilometara u sekundi.
Kada naučnici iz Fedorov Institute of Applied Geophysics uoče rupu blizu centra solarnog diska, to je signal za pojačan oprez. To znači da će taj brzi solarni vetar stići do Zemlje za nekoliko dana (obično 2 do 3 dana).
Kada ovaj pojačani tok čestica udari u Zemljinu magnetosferu, može doći do geomagnetnih poremećaja. Iako ovaj konkretan događaj možda neće izazvati ekstremnu štetu, ovakve pojave su odgovorne za:
- Geomagnetne oluje: Mogu varirati od slabih (G1) do jakih (G5), mada su koronalne rupe češće povezane sa slabijim do umerenim olujama.
- Polarnu svetlost: Aurora borealis može postati vidljiva i na nižim geografskim širinama nego što je to uobičajeno.
- Smetnje u komunikaciji: Mogući su kratkotrajni prekidi u radio vezama visoke frekvencije i GPS signalima.
Aktivnost Sunca u porastu
Ovo otkriće dolazi u trenutku kada je Sunce generalno veoma aktivno. Pored formiranja koronalne rupe, ruski naučnici su zabeležili i seriju solarnih baklji. Konkretno, registrovane su baklje klase M, koje predstavljaju eksplozije srednje jačine.
Treba imati na umu da se nalazimo u 25. solarnom ciklusu, koji se približava svom maksimumu (ili je upravo u njemu, s obzirom na to da je januar 2026. godine). Tokom ovog perioda, učestalost ovakvih fenomena – pega, baklji i koronalnih rupa – drastično raste, čineći svemirsko vreme oko Zemlje dinamičnijim i nepredvidivijim.
Zaključak
Otkriće velike koronalne rupe od strane ruskih naučnika podseća nas na neraskidivu vezu između Zemlje i njene zvezde. Iako ovakvi fenomeni najčešće ne predstavljaju direktnu pretnju po život ljudi, oni su ključni faktor u razumevanju svemirskog vremena koje sve više utiče na našu tehnološku civilizaciju. Praćenje ovakvih promena omogućava operaterima satelita i elektroenergetskih mreža da se pripreme za potencijalne udare solarnog vetra. Kako se solarna aktivnost nastavlja, možemo očekivati još ovakvih vesti, ali i priliku da uživamo u spektakularnim prizorima polarne svetlosti. Nauka nastavlja da budno motri na Sunce, jer njegova „ćud“ direktno diktira uslove u našem kosmičkom komšiluku.


