U svetu prepunom negativnih naslova lako je stvoriti utisak da demokratija kao sistem polako nestaje sa lica Zemlje. Autoritarni lideri jačaju, sloboda govora se sužava, izbori se dovode u pitanje – i mediji to rado naglašavaju. Ali šta kažu stvarni podaci, kad se odvojimo od dnevne politike i pogledamo širu sliku? Odgovor je složeniji i – donekle – ohrabrujuć.
Prema najnovijem EIU Democracy Index (indeks demokratije koji objavljuje Economist Intelligence Unit) za 2025. godinu, po prvi put u proteklih osam godina globalni prosečni demokratski skor nije pao – već je blago porastao, sa 5,17 na 5,19 na skali od deset. Gotovo tri četvrtine od 167 analiziranih zemalja ili je zadržalo isti nivo ili je poboljšalo svoj skor.

Osam godina pada – i onda zastoj
Ovo nije beznačajan podatak. EIU je od 2006. godine godišnje merio stanje demokratije u gotovo svim svetskim državama, i svake године od 2017. naovamo globalni skor je bio niži nego prethodne. Trend je izgledao neizbežno, kao da je demokratija u jednosmernoj ulici.
Ono što se desilo 2025. nije „procvat demokratije“ – ne treba to preuveličavati. Radi se o stabilizaciji, o tome da je pad zaustavljen. Ipak, i to je, gledano u kontekstu osam uzastopnih godina pada, iskorak koji zaslužuje pažnju. Posebno su se istakle tzv. „manjkave demokratije“ (flawed democracies) i „hibridni režimi“ – kategorije zemalja koje su se kretale naviše, što je najvažniji signal da se nešto menja.
Ko je napravio korak napred – a ko nazad
Pozitivni pomaci
Zapadnoevropske zemlje i Kanada su predvodile pozitivne promene, s tim da ekonomski i društveni pritisci – paradoksalno – delom potiču upravo iz pravca SAD-a. Reakcija na politiku predsednika Donalda Trumpa podstakla je građane u mnogim demokratskim zemljama na jaču solidarnost oko zajedničkih vrednosti: odbrane, ekonomskih sloboda i zaštite načina života.
Na vrhu liste i dalje dominiraju nordijske zemlje: Norveška, Danska, Island, Finska i Švedska drže prvih pet mesta. Na drugom mestu se, iznenađujuće, našao Novi Zeland – odmah iza Norveške.
Glava koja boli: Sjedinjene Države
Najveće izuzeće od opšteg trenda je upravo najglasniji zagovornik demokratije u svetu – SAD. Zemlja je u ovogodišnjem indeksu pala sa 28. na 34. mesto, a njen demokratski skor smanjen je za 0,2 boda. Razlozi su vezani za period od januara 2025, tj. od Trumpovog drugog mandata – posebno su zabeleženi padovi u kategorijama funkcionisanja vlade i političke kulture. Ukupan skor SAD-a sada iznosi 7,65, što ih svrstava u kategoriju „manjkave demokratije“.
Kanada s druge strane beleži vidljiv napredak – delimično kao reakcija na tenzije sa susedima, što je tamošnje birače potaknulo na veće učešće u demokratskim procesima.
Šira slika – nije sve sjajno
Uz sve to, važno je biti pošten prema podacima koji ne idu u prilog optimizmu. Organizacija International IDEA sa sedištem u Stokholmu objavila je izveštaj prema kome je u 2024. godini čak 94 od 173 analizirane države – dakle više od polovine – zabeležilo pad u barem jednom ključnom demokratskom indikatoru u poređenju s 2019. godinom. Napredak je zabeležen u samo 55 zemalja.
Još alarmantnije – istraživanje V-Dem instituta iz 2025. pokazalo je da broj autokratija (91) po prvi put u više od dve decenije prevazilazi broj demokratija (88). Skoro 40 posto svetske populacije živi u autoritarnim državama.
Sloboda govora opada u skoro četvrtini svih zemalja sveta – što je apsolutni rekord u poslednjih 25 godina.

Zašto onda ima mesta za oprez – i za nadu
Demokratija se ne meri samo izborima. Meri se slobodom medija, vladavinom prava, nezavisnošću sudstva, civilnim slobodama i realnom mogućnošću da građani utiču na politička dešavanja. Prema tim merilima, situacija globalno ostaje ozbiljna.
Ali ono što se desilo 2025. govori nešto važno: demokratija nije neizbežno osuđena na propast. Kada se pritisak pojača, kada je jasno šta je ugroženo – građani i institucije mogu da reaguju. Videli smo to u Kanadi, u delovima Evrope, u nekoliko hibridnih režima koji su pomakli strelicu naviše.
Možda je najvažnija poruka ove analize upravo ta – demokratija nije pasivna tekovina, nešto što se nasledi i zaboravi. Ona zahteva stalni angažman. I kada se njeni zagovornici aktiviraju – pokazuju da mogu da promene tok.


