Zamislite finale Svetskog prvenstva u fudbalu. Utakmica je napeta, ulozi su ogromni, ali postoji jedan veliki problem – sudija je izgubio pištaljku, a VAR soba ne radi. Igrači počinju da prave faulove znajući da neće biti sankcionisani. Ubrzo, igra postaje haos.
Ova analogija savršeno opisuje trenutno stanje u globalnoj trgovini. Svetska trgovinska organizacija (WTO), institucija osnovana 1995. godine sa sedištem u Ženevi, trebalo bi da bude taj vrhovni sudija. Njena uloga je da postavlja pravila igre i, što je još važnije, da rešava sporove kada neko ta pravila prekrši.
Međutim, poslednjih godina, WTO se suočava sa egzistencijalnom krizom. Njena sposobnost da sprovodi sopstvena pravila je ozbiljno narušena, što dovodi do porasta protekcionizma i unilateralnih trgovinskih ratova. Ali, šta je tačno dovelo do ovoga i postoji li izlaz?
Zaronimo dublje u mehanizme koji su zakazali.
Paraliza vrhovnog suda trgovine: Slučaj „Appellate Body“
Srce problema leži u mehanizmu za rešavanje sporova WTO-a, koji se često nazivao „krunskim draguljem“ ove organizacije. Kada jedna zemlja smatra da druga krši pravila (npr. nepravednim carinama ili subvencijama), ona podnosi tužbu. Ako se strane ne dogovore, slučaj ide pred panel stručnjaka.
Ključni deo ovog sistema bio je Appellate Body (Žalbeno telo) – svojevrsni vrhovni sud globalne trgovine. Ovo telo od sedam sudija imalo je poslednju reč u sporovima.
Međutim, od kraja 2019. godine, Appellate Body je prestao da funkcioniše. Zašto? Sjedinjene Američke Države su godinama blokirale imenovanje novih sudija kako su starijima isticali mandati. Američka administracija (kroz više predsedničkih mandata) tvrdila je da je ovo telo prekoračilo svoja ovlašćenja, „stvarajući“ nova pravila umesto da samo tumači postojeća, često na štetu američkih interesa.
Rezultat je sistem u kojem zemlje mogu da ulože žalbu na presudu panela, ali te žalbe odlaze u prazno jer nema ko da ih sasluša. To je efektivno omogućilo zemljama da krše pravila bez straha od konačne, obavezujuće presude.

Zamka konsenzusa i zastarela pravila
Drugi veliki strukturni problem je način na koji WTO donosi odluke. Organizacija funkcioniše na principu konsenzusa. To znači da je za bilo kakvu značajnu promenu pravila potrebno da se slože sve 164 članice.
U praksi, ovo znači da jedna zemlja može da blokira napredak celog sveta. U današnjem multipolarnom svetu, gde su interesi dijametralno suprotni između razvijenih ekonomija i zemalja u razvoju, postizanje konsenzusa je gotovo nemoguća misija.
Dodatni problem je što su trenutna pravila pisana pre tri decenije. Svet se od tada dramatično promenio. Knjiga pravila WTO-a jedva da pominje digitalnu trgovinu, e-trgovinu, protok podataka ili moderne izazove poput masivnih državnih subvencija koje krive tržišnu utakmicu (što je česta zamerka upućena ekonomijama poput Kine). Takođe, nedostaju jasna pravila koja povezuju trgovinu sa klimatskim promenama i održivošću.
Geopolitika iznad ekonomije
Trgovina više nije samo pitanje ekonomije; ona je postala oružje nacionalne bezbednosti i spoljne politike. Velike sile sve češće zaobilaze WTO i preduzimaju unilateralne mere – uvode carine, sankcije i ograničenja izvoza tehnologije – pravdajući ih nacionalnom bezbednošću.
Kada se poverenje među ključnim igračima (poput SAD-a, Kine i EU) uruši, multilateralne institucije poput WTO-a prve stradaju. Umesto saradnje, svedoci smo fragmentacije globalnog tržišta na rivalske blokove.
Kako popraviti pokvareni sistem?
Iako je situacija sumorna, gašenje WTO-a nije realna niti poželjna opcija. Svet bez ikakvih trgovinskih pravila bio bi svet zakona džungle, što bi najviše pogodilo manje i siromašnije zemlje. Reforma je neophodna.
Evo nekoliko pravaca u kojima bi rešenja mogla da se kreću:
- Oživljavanje rešavanja sporova: Prioritet mora biti pronalaženje kompromisa sa SAD-om kako bi se odblokirao rad Appellate Body-a. To bi moglo uključivati reforme koje bi preciznije definisale ulogu sudija i ograničile „sudski aktivizam“ koji je brinuo Vašington. Alternativno, neke članice (poput EU i drugih) već su uspostavile privremeni, paralelni sistem za rešavanje sporova među sobom dok se glavni ne popravi.
- Modernizacija pravila (Plurilateralni sporazumi): Umesto čekanja na nemogući konsenzus svih 164 članica, budućnost je verovatno u „plurilateralnim“ sporazumima. To su dogovori između grupa zemalja koje su voljne da idu napred u određenim oblastima, kao što su e-trgovina ili olakšavanje investicija, ostavljajući vrata otvorenim za druge da se pridruže kasnije.
- Veća transparentnost: WTO mora poboljšati svoju funkciju nadzora. Članice moraju biti primorane da transparentnije prijavljuju svoje subvencije i netržišne prakse kako bi se problemi uočili pre nego što eskaliraju u trgovinske ratove.
Zaključak
Svetska trgovinska organizacija se nalazi na prekretnici. Njena trenutna nemoć nije dokaz da nam nije potrebna, već da je hitno moramo prilagoditi realnosti 21. veka. Bez funkcionalnog globalnog sudije, ekonomska stabilnost i predvidljivost – ključni faktori za rast i razvoj – postaju ugroženi. Put ka reformi je dug i politički težak, ali je alternativa mnogo gora.


