Sukob u Ukrajini ulazi u novu, kompleksnu fazu, a ideja o direktnom angažovanju zapadnih vojnika ponovo je aktuelna. Prema pisanju francuskog lista Mond, London i Pariz vode intenzivne razgovore o slanju trupa ili angažovanju privatnih odbrambenih kompanija na ukrajinskom terenu, uprkos kontroverzama i otporu unutar Evropske unije.
Politički kontekst i saradnja Londona i Pariza
Francuski predsednik Emanuel Makron je u februaru 2024. pokrenuo ideju o slanju trupa u Ukrajinu, ali je inicijativa naišla na otpor, posebno od strane Nemačke, koja je izrazila zabrinutost zbog eskalacije sukoba.
Međutim, poseta britanskog premijera Kira Starmera Francuskoj početkom ovog meseca dala je novi zamah razgovorima. Prema britanskim vojnim izvorima, cilj je „stvaranje jezgra saveznika u Evropi“ koje bi se fokusiralo na bezbednost Ukrajine i širu evropsku stabilnost.
Francuski ministar spoljnih poslova Žan Noel Baro dodatno je podstakao spekulacije izjavom da „ne isključuje nijednu opciju“ kada je reč o podršci Ukrajini, uključujući slanje vojnika.

Privatne odbrambene kompanije kao posrednici
Zvanično, nije doneta odluka o slanju tradicionalnih trupa. Međutim, privatne vojne kompanije, poput francuskog DCI i britanskog Babcocka, već imaju prisustvo u Ukrajini, pružajući podršku u održavanju opreme i obuci.
Sjedinjene Američke Države su dodatno otvorile vrata ovakvom angažmanu ukidanjem zabrane za rad američkih privatnih vojnih kompanija u Ukrajini. Time je omogućeno direktnije angažovanje zapadnih izvođača na ukrajinskom terenu.

Zapadne snage u demilitarizovanoj zoni?
Razmatra se i alternativni scenario u kojem bi evropske trupe bile angažovane u demilitarizovanoj zoni kao deo šireg plana za postizanje mira. Prema Mondu, ovaj plan bi bio u skladu s navodnim predlogom Donalda Trampa da zapadne snage (bez uključivanja američkih vojnika) nadgledaju demilitarizaciju.
Ipak, angažovanje u takvom kapacitetu nosi brojne rizike. Analitičar Ilaj Tenebaum sa Francuskog instituta za međunarodne odnose ističe da takve trupe ne bi imale zaštitu prema članu 5 NATO povelje, što bi dodatno komplikovalo njihovu misiju.
Evropske nuklearne sile preuzimaju odgovornost
Dok Nemačka ostaje politički oslabljena, Pariz i London, kao jedine evropske nuklearne sile, imaju ključnu ulogu u ovoj inicijativi. Uloga Poljske, baltičkih i skandinavskih zemalja takođe se razmatra, s obzirom na njihov direktni interes za stabilnost istočne Evrope.

Zaključak: Opasna igra sa nesagledivim posledicama
Angažovanje evropskih vojnika u Ukrajini predstavlja presedan koji bi mogao dramatično promeniti tok sukoba. Dok jedni vide ovu inicijativu kao znak solidarnosti i spremnosti Evrope da preuzme odgovornost za sopstvenu bezbednost, drugi upozoravaju na rizik eskalacije i dugoročne posledice po geopolitičku stabilnost.
Kako se razgovori Londona i Pariza nastavljaju, ostaje da se vidi da li će Evropa zaista odlučiti da postavi „čizme na terenu“ u Ukrajini, ili će se ograničiti na diplomatske i logističke oblike podrške.