Na jugu Sahare, najveće pustinje na svetu, nalazi se Sahel, oblast u kojoj većina stanovnika zavisi od poljoprivrede i stočarstva. Sahel, poznat kao srce Afrike, nekada je bio plodno područje sa odličnim uslovima za uzgoj stoke i proizvodnju hrane, ali je u poslednjim decenijama suočen s velikim problemima zbog dezertifikacije – procesa širenja pustinje.
Dezertifikacija je pretvorila plodno zemljište u nepreglednu pustinju, što je imalo katastrofalne posledice po poljoprivredu i stočarstvo. Ova promena dovela je do gladi i masovnih migracija stanovništva, koje je bilo primorano da napusti svoje domove. Kako bi se ovaj proces zaustavio, svetski lideri su osmislili nekoliko strategija, a jedan od najambicioznijih projekata jeste stvaranje Velikog zelenog zida.

Ideja o zelenom zidu
Još 1954. godine, britanski botaničar Ričard St. Barbe Bejker predložio je ideju o stvaranju „zida“ od drveća i biljaka duž južne granice Sahare. Ideja je bila da vegetacija služi kao prirodni bedem koji bi zaustavio širenje pustinje. Ovaj zid vegetacije nije samo zamišljen kao ekološka barijera, već i kao način da se obnovi degradirano zemljište i stvori održiva budućnost za stanovnike Sahela.
Uprkos početnim skeptičnim reakcijama, ideja je počela da dobija na zamahu sredinom 2000-ih. Godine 2007, inicijativa za izgradnju Velikog zelenog zida dobila je međunarodnu podršku i postala deo šireg plana Afričke unije za obnovu zemljišta.
Veliki zeleni zid u praksi
Veliki zeleni zid je osmišljen kao pojas vegetacije dug skoro 8.000 kilometara, od Atlantskog okeana do Crvenog mora, sa širinom od oko 15 kilometara. Njegova svrha je ne samo da spreči širenje Sahare, već i da poboljša kvalitet zemljišta, poveća poljoprivrednu proizvodnju i omogući lokalnim zajednicama bolje uslove za život.
Do sada je u projektu učestvovalo više afričkih država, uključujući Senegal, Niger, Nigeriju, Mali, Čad i Sudan, koje su aktivno počele da sade drveće i obnavljaju zemljište. Lokalno stanovništvo je uključeno u projekat, a pošumljavanje je donelo i ekonomske koristi, poput zapošljavanja i razvoja poljoprivrednih aktivnosti.

Postignuti rezultati i izazovi
Do danas je pošumljeno oko 18 miliona hektara zemljišta, a više od 350.000 ljudi je zaposleno u procesu. Međutim, uprkos ovim pozitivnim pomacima, projekat se suočava s ozbiljnim izazovima. Od predviđenih 8.000 kilometara, izgrađeno je svega 4%, a vremenski okvir do 2030. godine čini se sve manje realističnim.
Jedan od glavnih problema je nedostatak koordinacije između zemalja učesnica. Svaka država vodi svoj proces pošumljavanja i prati napredak, što otežava stvaranje jasne slike o uspehu projekta na globalnom nivou. Takođe, klimatske promene i sve izraženije suše otežavaju napore da se zemlja obnovi.
Budućnost Velikog zelenog zida
Kako bi se projekat uspešno završio do 2030. godine, potrebno je ubrzati napore i svake godine zasaditi dvostruko više stabala nego do sada. To zahteva finansijska ulaganja od oko 4,3 milijarde dolara godišnje.
Neki naučnici predlažu alternativne metode za obnovu zemljišta, poput sadnje niskog rastinja ili travnjaka, umesto drveća, kako bi se postigli bolji rezultati u određenim oblastima. Takođe, postoji mišljenje da bi promena klimatskih obrazaca mogla sama po sebi usporiti širenje pustinja, čime bi se resursi mogli preusmeriti na poboljšanje uslova života za lokalno stanovništvo.
Iako je Veliki zeleni zid još uvek daleko od završetka, ovaj projekat ostaje važan simbol borbe protiv dezertifikacije i degradacije zemljišta u Africi, sa potencijalom da promeni život miliona ljudi i stvori održiviji ekosistem na kontinentu.