Kaspijsko jezero, poznato i kao ‘unutrašnje more’, suočava se sa ozbiljnim ekološkim izazovima. Iako je priroda dala ovom jezeru visok salinitet, ljudska pohlepa i nepromišljena eksploatacija stvorili su probleme od kojih će se priroda teško oporaviti.
Prirodna i Ekološka Vrednost Jezera
Jezera na Zemlji predstavljaju prirodna blaga koja čovek koristi od davnina. Ona su bila izvor vode i hrane, ali i ključni prometni putevi za trgovačku razmenu te važna turistička destinacija. Voda, koja može biti u tri agregatna stanja i dva oblika prema količini soli, ima neprocenjivu vrednost. Svetski okeani su slane vode, dok se kopnene vode često nazivaju slatkima, iako nemaju sećere u sebi.
Kaspijsko jezero je najveće jezero na svetu sa površinom od 371.800 kvadratnih kilometara, što ga čini površinom sličnim Nemačkoj ili Japanu. Ovo ogromno jezero zapljuskuje obale Rusije, Irana, Azerbejdžana, Turkmenistana i Kazahstana, a njegova veličina i značaj su izuzetni. Udaljenost od zapadne do istočne obale jezera iznosi 435 kilometara, a od severa do juga 1.030 kilometara. Maksimalna dubina jezera je 1.025 metara, a njegova visina je -28 metara ispod nivoa mora.
Ekološki Problemi i Uticaj Klimatskih Promena
Kaspijsko jezero je suočeno sa stalnim isparavanjem vode zbog suve klime, što dovodi do povećanja saliniteta. Nedostatak rečnih pritoka, koje bi nadoknadile izgubljenu vodu, dodatno pogoršava situaciju. Najvažnija pritoka, reka Volga, donosi ogromne količine rečnih nanosa i vode, ali to nije dovoljno da nadoknadi gubitak vode usled isparavanja.
Klimatske promene i ljudske aktivnosti značajno utiču na nivo vode u jezeru. Površina Kaspijskog jezera je u proteklih 100 godina smanjena za 13%. Nivo jezera se za pola veka smanjio za 2,5 metara, a u poslednja tri decenije smanjio se za dodatnih 1,5 metara.

Ekonomski Interesi i Zagađenje
Kaspijsko jezero ima ogromne rezerve fosilnih goriva, sa procjenama da krije 20% ukupnih svetskih rezervi nafte. Nekadašnje luke poput Bakua, Mahačkale, Turkmenbasija i Bandara Abasa postale su centri petrokemijske industrije. Eksploatacija ovih resursa donosi financijsku zaradu, ali i ozbiljne ekološke probleme.
Izgradnja brana na rijeci Volgi dodatno je pogoršala situaciju, smanjujući dotok vode u jezero. Brane kod Ivankova, Ribinska, Samare, Nižnjeg Novgoroda i Volgograda značajno su smanjile nivo vode u jezeru, što se odrazilo na njegov ekosistem.
Budućnost Kaspijskog Jezera
Uprkos dogovorima između država koje imaju obalu na Kaspijskom jezeru, prioriteti su ostali na eksploataciji resursa umesto na zaštiti ekosistema. Ove zemlje su se dogovorile o zonama eksploatacije resursa, ali ne i o merama zaštite okoline.
Stalna potreba za energijom, bila ona vodena ili fosilna, dovela je do nerazumnih postupaka čoveka koji preteranom eksploatacijom resursa stvara disbalans u prirodi. Kaspijsko jezero je klasičan primer kako ljudska pohlepa može imati devastirajuće posledice na prirodni ekosistem.
Priroda je odredila da Kaspijsko jezero ima visok salinitet, ali ljudske aktivnosti su dovele do mnogo većih problema. Ukoliko se ne preduzmu hitne mere, ovo ‘unutrašnje more’ moglo bi nastaviti da se smanjuje, što bi imalo katastrofalne posledice po okolinu i lokalne zajednice koje zavise od njegovih resursa.