U svetu gde je potraga za poslom postala gotovo celodnevna aktivnost, a konkurencija nikada nije bila oštrija, pojavio se fenomen koji je uzdrmao tradicionalne temelje zapošljavanja. Decenijama je važilo nepisano pravilo: kompanije plaćaju agencijama da im pronađu najbolje ljude. Međutim, situacija se preokrenula. Danas sve veći broj očajnih ili visokopozicioniranih kandidata bira da sami plate „ulaznicu“ u svet prestižnih kompanija.
Ova promena dinamike otvara mnoga etička i praktična pitanja. Da li je tržište rada postalo toliko zagušeno da talenat više nije dovoljan ako nemate „plaćeni prolaz“?

Uspon platformi za plaćeno posredovanje
Prema analizama koje prenosi The Wall Street Journal, sve je više servisa koji obećavaju direktan pristup regruterima u zamenu za određenu pretplatu ili jednokratnu naknadu. Dok su ranije kandidati plaćali samo za profesionalno pisanje radne biografije ili karijerni koučing, sada se novac daje za direktno „ubacivanje“ u uži krug kandidata.
Neke od ovih usluga funkcionišu kao ekskluzivni klubovi. Ideja je jednostavna: ako platite, vaša prijava neće završiti u bazi podataka koju pretražuje algoritam, već će je pregledati živa osoba sa uticajem u industriji.
Zašto se kandidati odlučuju na ovaj korak?
Glavni razlog je zamor od takozvanih „ghost“ oglasa i automatizovanih sistema za selekciju (ATS). Mnogi kandidati osećaju da njihove prijave nestaju u crnoj rupi interneta. Plaćanje usluge koja garantuje da će njihovo ime videti donosioci odluka u firmama kao što su Google ili Goldman Sachs deluje kao investicija, a ne kao trošak.
Postoji i psihološki aspekat. Na tržištu gde se za jednu poziciju prijavi i po nekoliko hiljada ljudi, kandidati traže bilo kakvu prednost. Ako novac može da kupi pažnju koju talenat ne može da privuče zbog prevelike buke, mnogi su spremni da posegnu u novčanik.
Rizici i etičke dileme
Ovaj trend nosi sa sobom i ozbiljne opasnosti. Prva i najočiglednija je pojava prevara. Mnogi lažni „agenti za zapošljavanje“ obećavaju kule i gradove, uzimaju novac, a zatim nestaju.
Druga dilema je društvena jednakost. Ako posao dobija onaj ko može da plati da bude primećen, šta se dešava sa vrhunskim stručnjacima koji nemaju taj novac? Tržište rada rizikuje da postane igra u kojoj pobeđuju oni sa najdubljim džepom, a ne oni sa najboljim veštinama.
Razlika između legitimne pomoći i sumnjivih prečica
Stručnjaci savetuju oprez i jasno razlikovanje usluga:
- Legitimno: Plaćanje mentora za pripremu intervjua ili stručnjaka za optimizaciju LinkedIn profila. To je ulaganje u sopstvene veštine.
- Sumnjivo: Plaćanje nekome ko tvrdi da ima „insajdersku vezu“ i garantuje intervju u zamenu za keš. U ozbiljnim kompanijama, regruteri su pod strogim nadzorom i takve prečice često vode ka diskvalifikaciji.

Kako se snaći u 2026. godini?
Iako plaćene usluge mogu delovati privlačno, najjači alat i dalje ostaje umrežavanje (networking). Prema podacima sa platforme LinkedIn, preporuka zaposlenog i dalje vredi više od bilo koje plaćene pretplate. Umesto da plaćate sumnjivim posrednicima, uložite vreme u građenje autentičnih odnosa sa ljudima iz industrije.
Takođe, bitno je razumeti da regruteri u vrhunskim firmama cene transparentnost i integritet. Saznanje da je kandidat platio da bi „preskočio red“ može stvoriti negativnu sliku o njegovom samopouzdanju i sposobnostima.
Zaključak
Tržište rada prolazi kroz bolnu transformaciju. Iako je pritisak ogroman, plaćanje za regrutaciju ostaje klizav teren. Pre nego što se odlučite na ovakav korak, dobro istražite agenciju ili platformu kojoj dajete poverenje. U trci za boljim poslom, najskuplja stvar koju možete izgubiti nije novac, već vaš profesionalni kredibilitet.


