U većini kultura spomenici su izrađeni od kamena ili mermera sa tradicionalnim obeležjima, ali postoje i oni koji izazivaju pažnju svojom posebnošću. Takvi su šareni nadgrobni spomenici, koji se mogu videti u različitim delovima sveta.
Kulture i religije se razlikuju u pristupu smrti i pogrebnim običajima. Svuda po svetu postoje specifični rituali i običaji koji čine jedan narod jedinstvenim. Jedan od takvih primera su i šareni nadgrobni spomenici.
U Rumuniji, u selu Sapanca, nalazi se poznato „veselo groblje“ – „Cimitirul Vesel“. Ovo groblje je postalo poznato zahvaljujući svojim jedinstvenim spomenicima koji su prepoznatljivi po veselim bojama i bogatim crtežima. Ideja za takve spomenike potekla je od umetnika Stana Joana Petraša početkom 20. veka, inspirisanog drevnim verovanjem Dačana da smrt vodi ka večnom životu. Spomenici su ručno izrađeni od hrastovog drveta, obojeni u plavo, simbol nade i slobode, i ukrašeni crtežima koji oslikavaju život ili karakter pokojnika.

Na Aljasci, u selu Eklutna, nalaze se „kuće duhova“, nadgrobni spomenici koji izgledaju kao male kuće. Oni su rezultat kombinacije lokalnih verovanja i pravoslavnih tradicija, te su obavezno ofarbani svetlim bojama. Za razliku od mnogih drugih kultura, ovi spomenici se namerno ostavljaju da se raspadnu kao deo duhovne tradicije.
U Indoneziji, u selu Bakungan, nalazi se šareno groblje sa spomenicima gotovo identične forme, ali različitih boja. Ova tradicija bojenja grobova nastala je kako bi se ublažila tmurna atmosfera u gusto naseljenom području.
Svaki od ovih primera pokazuje kako se kultura, tradicija i umetnost mogu preplitati u oblikovanju načina na koji ljudi odaju počast preminulima, čineći smrt manje mračnom i više proslavom života.