Tenzije na Bliskom istoku ne jenjavaju, a poslednja saopštenja koja stižu iz Teherana jasno ukazuju na to da se region nalazi u jednoj od najopasnijih faza u novijoj istoriji. Zvanični Iran uputio je oštru poruku međunarodnoj zajednici i svojim regionalnim protivnicima, ističući da bi bilo kakav direktan napad na njihovu teritoriju ili strateške interese mogao izazvati talas nasilja koji niko neće moći da kontroliše.
Upozorenje o domino efektu sukoba
Diplomatski kanali su usijani, a iranski zvaničnici naglašavaju da njihova zemlja ne teži eskalaciji, ali da je spremna za najgori scenario. Suština poruke je jasna: bilo kakva vojna akcija pokrenula bi „nekontrolisane posledice“ koje bi se proširile daleko izvan granica samog sukoba.
Stručnjaci za geopolitiku upozoravaju da bi ovakav razvoj događaja mogao uključiti:
- Zatvaranje strateški važnog Ormuskog prolaza, kroz koji prolazi ogroman deo svetske nafte.
- Aktivaciju takozvane „osovine otpora“, koja uključuje razne grupe širom regiona, od Libana do Jemena.
- Direktne udare na energetsku infrastrukturu u regionu, što bi dovelo do globalnog ekonomskog šoka.
Poziv na diplomatski razum umesto oružja
Dok se spekulacije o potencijalnim vojnim odgovorima intenziviraju, Iran ističe da je lopta sada na terenu onih koji zagovaraju silu. Teheran insistira na tome da je njihova dosadašnja uzdržanost imala za cilj očuvanje regionalnog mira, ali da ta uzdržanost ima svoje granice.

Situacija se dodatno komplikuje jer svetske sile, pre svega unutar Saveta bezbednosti UN, ostaju duboko podeljene oko načina na koji treba pristupiti rešavanju ove krize. Dok jedni pozivaju na dodatne sankcije, drugi smatraju da bi pritisak mogao samo ubrzati put ka otvorenom ratu.
Uloga međunarodnih aktera i regionalna bezbednost
Osim direktnih aktera, oči sveta uprte su i u to kako će reagovati ključni igrači poput Vašingtona, Moskve i Pekinga. Svaki potez se pažljivo meri, jer bi pogrešna procena mogla uvući svet u sukob čije bi ekonomske i ljudske posledice bile nemerljive.
Posebno zabrinjava činjenica da moderna tehnologija ratovanja, uključujući dronove i precizne rakete, omogućava udare na velikim udaljenostima, što znači da nijedna tačka na mapi Bliskog istoka više nije apsolutno sigurna. To je upravo ono na šta iranski vrh ukazuje kada pominje „nekontrolisanu prirodu“ potencijalne odmazde.
Šta donose naredni dani?
Svet se nada da će diplomatija, makar i u poslednjem trenutku, nadvladati zveckanje oružjem. Ipak, retorika koja stiže iz Teherana jasno stavlja do znanja da je Iran postavio svoje „crvene linije“. Pitanje je samo da li će druga strana te linije poštovati ili će region, a sa njim i svet, ući u period potpune neizvesnosti.


