Najnerazvijenije zemlje (LDC), od kojih je najveći broj smešten u Africi, suočavaju se sa dubokim strukturnim izazovima u globalnom trgovinskom sistemu. Iako međunarodna trgovina nesumnjivo poseduje moć da ubrza ekonomski rast, smanji siromaštvo i podigne životni standard, ove ekonomije često ostaju na margini, sa malim učešćem u svetskoj trgovini, prevelikim oslanjanjem na izvoz sirovina i hroničnim nedostatkom kapaciteta.
- 1. Prioriteti najnerazvijenijih zemalja (LDC) u globalnom sistemu
- 2. Kako STO konkretno pomaže: Inicijative i sporazumi
- A. Inicijativa „Pomoć za trgovinu“ (Aid for Trade – AfT)
- B. Sporazum o olakšavanju trgovine (Trade Facilitation Agreement – TFA)
- C. Preferencijalni tretman i Duty-Free, Quota-Free (DFQF)
- 3. Geopolitička pitanja i budući smer Afrike
U ovom kontekstu, uloga Svetske trgovinske organizacije (WTO) postaje ključna. STO, kao multilateralni stub globalnog trgovinskog poretka, ima mehanizme i inicijative koje, uz ciljanu primenu, mogu suštinski pomoći ovim zemljama da se integrišu, diversifikuju i izgrade otpornost na ekonomske šokove.

1. Prioriteti najnerazvijenijih zemalja (LDC) u globalnom sistemu
LDC (engl. Least Developed Countries) karakteriše nizak BDP, slab ljudski kapital i visoka ekonomska ranjivost. Za njih, trgovina nije samo ekonomska aktivnost, već ključni mehanizam za strukturnu transformaciju. Glavni izazovi uključuju:
- Ograničena ponuda: Nedovoljna proizvodna i izvozna sposobnost, kao i slaba infrastruktura (transport, energetika, telekomunikacije), sprečavaju kompanije da izvoze konkurentne proizvode.
- Bihejvioralne prepreke: Administracija je često spora, a carinski i granični postupci komplikovani, što dodatno povećava troškove trgovanja.
- Oslanjanje na primarne proizvode: Izvoz se dominantno zasniva na poljoprivredi i mineralima, čije su cene nestabilne i podložne fluktuacijama na globalnom tržištu.
2. Kako STO konkretno pomaže: Inicijative i sporazumi
STO sprovodi niz ciljanih programa koji imaju za cilj da premoste ove nedostatke i olakšaju integraciju LDC i afričkih ekonomija.
A. Inicijativa „Pomoć za trgovinu“ (Aid for Trade – AfT)
Ovo je verovatno najvažniji program STO u ovoj oblasti. AfT nije klasična finansijska pomoć, već podrška usmerena na izgradnju trgovinskih kapaciteta.
- Ciljana ulaganja: Sredstva se usmeravaju u kritične oblasti kao što su izgradnja puteva i luka (fizička infrastruktura), razvoj digitalne infrastrukture, obuka carinskih službenika, i pomoć u usklađivanju sa međunarodnim standardima kvaliteta (STDF – Standards and Trade Development Facility).
- Osnaživanje žena i mladih: Kroz AfT programe sve više se naglašava podrška malim i srednjim preduzećima (MSP) i preduzetnicima, posebno ženama, kako bi mogli da se priključe globalnim lancima vrednosti.
B. Sporazum o olakšavanju trgovine (Trade Facilitation Agreement – TFA)
TFA je sporazum koji se fokusira na smanjenje birokratskih prepreka i ubrzavanje kretanja robe preko granica.
- Smanjenje troškova: Procene pokazuju da implementacija TFA može smanjiti troškove trgovanja za afričke zemlje u proseku za preko 16%. To se postiže uvođenjem jedinstvenih prozora za carinjenje, digitalizacijom dokumentacije i povećanjem transparentnosti procedura.
- Modernizacija carine: STO pomaže zemljama u razvoju da modernizuju svoje carinske službe, što je ključno za efikasnije carinjenje i smanjenje korupcije.
C. Preferencijalni tretman i Duty-Free, Quota-Free (DFQF)
STO, kroz princip Specijalnog i diferencijalnog tretmana (SDT), dozvoljava LDC-u fleksibilnost u primeni pravila i daje im bolji pristup tržištima razvijenih zemalja.
- Bescarinski pristup: Podstiče se primena DFQF (bescarinski i bez kvota) pristupa na tržištima razvijenih ekonomija, čime se omogućava da proizvodi iz LDC-a budu cenovno konkurentniji. Međutim, postavlja se pitanje da li je taj pristup dovoljan, s obzirom na to da LDC često nemaju proizvode koji bi popunili te kvote.

3. Geopolitička pitanja i budući smer Afrike
Integracija afričkih ekonomija u globalni trgovinski sistem mora biti potpomognuta i geopolitičkim kontekstom i regionalnom saradnjom.
- AfCFTA (African Continental Free Trade Area): AfCFTA, sporazum o slobodnoj trgovini na afričkom kontinentu, predstavlja najveću priliku za afričke zemlje. Stvaranjem jedinstvenog tržišta od 1.3 milijarde ljudi, AfCFTA podstiče intrakontinentalnu trgovinu, diversifikaciju i izgradnju regionalnih lanaca snabdevanja, što je snažna osnova za kasnije globalno pozicioniranje. Uloga STO ovde je da obezbedi tehničku podršku i usklađivanje AfCFTA pravila sa multilateralnim okvirom.
- Borba protiv dezinvestiranja: U trenutnoj globalnoj ekonomskoj neizvesnosti, postoji rizik od dezinvestiranja i smanjenja razvojne pomoći. STO mora aktivno da promoviše stabilnost i predvidivost međunarodnog trgovinskog sistema, koji je od vitalnog značaja za privlačenje stranih direktnih investicija u Afriku.
Zaključak: STO je esencijalni katalizator za ekonomsku promenu u Africi i LDC-u. Međutim, uspeh ne zavisi samo od međunarodnih ugovora. Potrebna je sinergija između STO mehanizama (kao što su AfT i TFA) i agresivne domaće reforme unutar afričkih zemalja – ulaganja u infrastrukturu, borba protiv korupcije i stvaranje podsticajnog poslovnog okruženja. Samo tako će afričke ekonomije preći put od zavisnosti od sirovina do uloge punopravnih, diversifikovanih aktera u globalnoj ekonomiji.


