U poslovnom svetu, menadžeri i lideri su fokusirani na merljive metrike: prihode, operativnu efikasnost, fluktuaciju. Međutim, jedan od najvećih, a često i potpuno zanemarenih rizika za stabilnost i uspeh svake organizacije jeste iscrpljenost ljudi (people fatigue), stanje hroničnog umora i emocionalne praznine koje prevazilazi klasičan burnout sindrom.
Ovaj fenomen se dešava kada se od zaposlenih – a posebno od rukovodećeg kadra – neprestano zahteva maksimum, uz minimalan prostor za oporavak.

1. Šta je people fatigue i kako se razlikuje od običnog umora?
Iscrpljenost ljudi, ili people fatigue, nije samo privremeni umor koji se rešava vikendom. To je progresivno stanje koje se taloži usled konstantnog pritiska, preopterećenosti informacijama, dugotrajnog rada i, što je najvažnije, emocionalnog rada (emotional labour).
U kontekstu savremenog poslovanja, ovaj fenomen uključuje tri ključne dimenzije:
- Kognitivni zamor (Decision Fatigue): Lideri i ključni zaposleni su neprestano izloženi potrebi da donose složene, često kritične odluke. Ova stalna potreba iscrpljuje mentalne rezerve, dovodeći do lošijeg prosuđivanja, odlaganja važnih izbora, pa čak i do paralize odlučivanja.
- Emocionalna iscrpljenost (Empathy Fatigue): U modernom liderstvu se naglašava važnost empatije i podrške. Međutim, ako menadžeri konstantno preuzimaju na sebe emocionalni teret svojih timova, bez sopstvenog prostora za oporavak, dolazi do empatijske iscrpljenosti. Posledica je emocionalno otuđenje i smanjena sposobnost efikasne podrške.
- Informaciona preplavljenost (Information Overload): Stalni priliv mejlova, poruka, sastanaka i notifikacija iz digitalnog okruženja drži mozak u stanju konstantne uzbune, što je direktan put ka hroničnom stresu i iscrpljenosti.
2. Nevidljivi znaci koje lideri ignorišu
Najveća opasnost leži u tome što iscrpljeni radnici, a posebno visoko angažovani i vrhunski performeri, često skrivaju svoje stanje. Oni ne pokazuju vidljive znake neaktivnosti, već se iscrpljenost manifestuje kroz suptilne promene:
- Pad kvaliteta, ne kvantiteta: Iscrpljena osoba i dalje radi dugo, ali počinje da zanemaruje detalje, pravi nekarakteristične greške ili isporučuje rad koji je ispod njenog standarda.
- Promene u komunikaciji: Osoba postaje tiša, povlači se iz timskih diskusija, ili pak postaje neobično razdražljiva i cinična.
- Ritualizacija rada: Kreativnost nestaje. Zaposleni se drže isključivo proverenih, sigurnih procedura, izbegavajući inovacije i preuzimanje rizika.
- Fizičke manifestacije: Hronična nesanica, glavobolje, povećana podložnost bolestima i promena telesne težine.
Lideri često tumače ove simptome kao „podbačaj u učinku“ i reaguju pritiskom, umesto da prepoznaju osnovni uzrok – potrebu za podrškom i restrukturiranjem radnih obaveza.

3. Cena iscrpljenosti za kompaniju
Ignorisanje iscrpljenosti ima merljive i razorne posledice po poslovanje:
| Poslovni uticaj | Detalji |
| Povećana fluktuacija | Najbolji zaposleni, koji su najviše uložili emocionalne energije, prvi napuštaju firmu kada iscrpljenost postane neizdrživa. To dovodi do velikih troškova regrutovanja i gubitka institucionalnog znanja. |
| Smanjena inovativnost | Iscrpljeni mozak funkcioniše u režimu preživljavanja. Inovacije, kreativno rešavanje problema i strateško razmišljanje su prve žrtve. |
| Loše odluke i rizici | Kognitivni zamor direktno utiče na donošenje važnih odluka, što može dovesti do skupih grešaka ili propuštenih prilika na tržištu. |
| Zarazna negativnost | Iscrpljenost lidera se širi na tim. Emocionalno otuđenje top menadžmenta narušava moral i stvara toksičnu radnu kulturu. |
4. Strategije za prevazilaženje iscrpljenosti
Rešenje leži u sistemskim promenama, a ne u pukom savetovanju zaposlenih da „paze na sebe“. Lideri moraju da preuzmu odgovornost za radno okruženje:
- Modeliranje ravnoteže: Lideri moraju aktivno da demonstriraju postavljanje zdravih granica. To znači uzimanje godišnjeg odmora, izbegavanje slanja mejlova kasno uveče i javno promovisanje fleksibilnosti.
- Redukcija kognitivnog opterećenja: Umesto ad-hoc sastanaka i gomile mejlova, uvesti strukturiranu, asinhronu komunikaciju. Delegirati donošenje manjih odluka na niže nivoe kako bi se oslobodio mentalni prostor višeg menadžmenta.
- Kreiranje „sigurnih zona“: Uspostaviti poverljive kanale ili peer support mreže gde lideri mogu otvoreno da razgovaraju o svojim izazovima bez straha da će biti etiketirani kao „slabi“.
- Fokus na uzroku, ne na posledici: Kada se primeti pad performansi, umesto da se odmah primeni performance management, započeti razgovor iz pozicije empatije: „Vidim da ti je teško. Kako možemo da promenimo sistem da ti olakšamo?“.
Ulaganje u mentalno i emocionalno zdravlje zaposlenih i lidera je najvažnija dugoročna poslovna strategija. Kompanija koja brine o ljudima nije samo humanija; ona je otpornija, inovativnija i na duže staze – profitabilnija.


