Godinama unazad slušamo o trgovinskim ratovima, uvođenju tarifa i pokušajima Zapada da obuzda ekonomsku dominaciju azijskog džina. Međutim, ako pogledamo najnovije ekonomske pokazatelje, čini se da ta strategija ne samo da ne daje očekivane rezultate, već Kina iz nje izlazi jača nego ikad.
Najnoviji podaci su neumoljivi i šalju jasnu poruku svetu: kineska izvozna mašinerija ne pokazuje znakove usporavanja. Naprotiv, trgovinski suficit ove zemlje dostiže nivoe koji su do skora smatrani nemogućim, prkoseći svim barijerama koje su postavili Vašington i Brisel.
Brojke koje su šokirale ekonomiste
Prema proračunima koje je objavio Bloomberg, a koji se baziraju na zvaničnim podacima kineske carine, trgovinski suficit Kine je na putu da dosegne vrtoglavih bilion (hiljadu milijardi) dolara. To je cifra koja prevazilazi BDP mnogih razvijenih država.
Iako su Sjedinjene Američke Države i Evropska unija podigli zidove u vidu visokih carina – posebno na električna vozila, čelik i tehnologiju – kineska roba i dalje pronalazi put do kupaca. Kako je to moguće? Odgovor leži u brzoj adaptaciji i promeni strategije.
Kina više ne zavisi isključivo od zapadnog potrošača. Dok se vrata na Zapadu polako pritvaraju, Peking je širom otvorio prozore ka ostatku sveta.
Strategija preusmeravanja: Globalni jug kao novi motor rasta
Ključ kineskog uspeha leži u diversifikaciji. Umesto da očajavaju zbog manjih porudžbina iz Nemačke ili SAD-a, kineski proizvođači su se agresivno okrenuli tržištima u razvoju.
Zemlje jugoistočne Azije (ASEAN), Latinska Amerika, Afrika i Rusija postali su novi konzumenti kineske tehnologije, automobila i potrošačke robe. Inicijativa „Pojas i put“ sada pokazuje svoje prave rezultate – infrastruktura koju je Kina gradila godinama sada služi kao autoput za njihov izvoz.
Na primer, izvoz kineskih automobila u Rusiju i Meksiko je eksplodirao, dok zemlje Bliskog istoka sve više kupuju kinesku elektroniku i solane panele.

Paradoks cena: prodaju više za manje
Još jedan faktor koji zbunjuje zapadne analitičare je fenomen deflatornog pritiska. Suočeni sa slabijom potražnjom na domaćem tržištu (zbog krize nekretnina u Kini), kineske fabrike rade punom parom kako bi održale zaposlenost.
To je dovelo do spuštanja cena. Kineska roba je postala toliko konkurentna da čak ni visoke carine ne mogu u potpunosti da ponište tu razliku u ceni. Svet je preplavljen jeftinim, ali sve kvalitetnijim proizvodima, od električnih vozila brenda BYD do pametnih telefona kompanije Xiaomi.
Šta ovo znači za budućnost globalne trgovine?
Ovakav razvoj događaja stavlja Zapad u nezgodnu poziciju. Dalje povećanje carina moglo bi da izazove inflaciju u sopstvenim dvorištima, jer bi potrošači morali skuplje da plaćaju robu. S druge strane, dopuštanje ovakvog disbalansa ugrožava domaću industriju u SAD i EU.
Takođe, očekuje se da će povratak Donald Trump-a u Belu kuću doneti nove tenzije i pretnje još višim tarifama. Ipak, Kina je pokazala žilavost. Njena ekonomija se transformisala iz one koja proizvodi jeftine igračke u silu koja dominira u visokoj tehnologiji i zelenoj energiji.
Zaključak je jasan: carine su možda usporile direktan tok robe ka određenim lukama, ali nisu slomile kičmu kineske ekonomije. Ona je, poput vode, pronašla nove tokove i nastavila da raste.


