Godinama smo gledali snimke robota koji nespretno hodaju ili padaju preko prepreka, što nam je ulivalo lažni osećaj sigurnosti da je njihova dominacija daleko u budućnosti. Međutim, najnoviji izveštaji i demonstracije kompanija poput Boston Dynamics, Tesla i Figure sugerišu da smo prešli granicu između naučne fantastike i realnosti. Humanoidni roboti više nisu samo skupi eksperimenti; oni počinju da zauzimaju svoja mesta na fabričkim trakama i u skladištima, obavljajući poslove koji su za ljude previše monotoni ili opasni.
Generacija robota koji uče posmatranjem
Ono što aktuelni talas robotike izdvaja od prethodnih je integracija sa naprednim AI modelima. Ranije je robot morao biti mukotrpno programiran za svaki pojedinačni pokret. Danas, zahvaljujući tehnologiji koju razvija Figure, robot može da posmatra čoveka kako kuva kafu ili slaže kutije i da, kroz proces dubokog učenja, samostalno replicira te radnje.

Kompanija Boston Dynamics je nedavno šokirala javnost svojim novim, potpuno električnim modelom Atlas. Za razliku od prethodne hidraulične verzije koja je bila impresivna ali bučna i kompleksna, novi Atlas se kreće sa uznemirujućom fluidnošću, rotirajući zglobove na načine koji prkose ljudskoj anatomiji. On ne pokušava da nas imitira – on pokušava da nas nadmaši u efikasnosti.
Radna snaga koja nikada ne spava
Glavni pokretač ove revolucije nije samo tehnološka radoznalost, već surova ekonomska računica. Suočene sa manjkom radne snage u logistici i teškoj industriji, kompanije poput Amazon ili BMW već testiraju robotske radnike u svojim postrojenjima.
- Roboti ne trebaju pauzu za topli obrok.
- Ne zahtevaju zdravstveno osiguranje.
- Mogu da rade u tri smene bez pada koncentracije.
Ipak, postavlja se ključno pitanje: šta se dešava sa ljudskim suverenitetom na tržištu rada? Dok zagovornici tvrde da će roboti osloboditi ljude „prljavih, opasnih i dosadnih“ poslova, kritičari upozoravaju da bi brzina ove tranzicije mogla ostaviti milione ljudi bez adekvatne alternative.

Izazov „prazne ljušture“ u robotici
Kao što smo ranije diskutovali o softverskim rešenjima bez dubine, sličan rizik postoji i ovde. Robot koji savršeno slaže kutije u kontrolisanim uslovima laboratorije je jedno, ali robot koji treba da funkcioniše u haotičnom, nepredvidivom svetu je nešto sasvim drugo. Pravi lideri u ovoj industriji nisu oni koji naprave najlepši oklop, već oni koji razviju najinteligentniji „mozak“ sposoban za adaptaciju u realnom vremenu.
Zanimljivo je posmatrati i trku u naoružanju (tehničkom, ne vojnom) između SAD i Kine. Dok Elon Musk najavljuje da će Tesla Optimus postati najvredniji proizvod kompanije ikada, kineske firme poput Unitree već izbacuju modele koji su cenovno znatno pristupačniji, preteći da preplave svetsko tržište pristupačnom radnom snagom od metala i silikona.
Da li smo spremni za suživot?
Humanoidni roboti dolaze, i to brže nego što su i najoptimističnije prognoze predviđale. Oni više nisu zatvoreni u kaveze u fabrikama automobila; oni postaju mobilni, inteligentni i sposobni da interaguju sa našim svetom. Ključno je da kao društvo zadržimo kontrolu nad tom evolucijom, osiguravajući da tehnologija služi čoveku, a ne da ga samo zameni kao jeftiniji zupčanik u mašineriji kapitala.
Dolazimo u eru gde će se meriti ne samo snaga motora, već i etika algoritama koji upravljaju tim motorima. Pitanje više nije da li će roboti hodati među nama, već kako ćemo mi definisati svoju ulogu u tom novom, automatizovanom svetu.


