Primetili ste da se budite ranije kako starite? Niste jedini. Dr. Sairam Parthasarathy, direktor Centra za spavanje i cirkadijalnu nauku na Univerzitetu u Arizoni, istraživao je zašto se to dešava i otkrio zanimljive činjenice.
Kako starimo, naši biološki satovi i potreba za snom se menjaju. Način na koji naš mozak reaguje na spoljne signale, poput svetlosti dana, društvenih aktivnosti i fizičkog napora, takođe se menja. Ovi signali, poznati kao „davaoci vremena“, pomažu mozgu da prepozna gde se nalazimo u 24-satnom cirkadijalnom ciklusu. Međutim, sa starenjem, mozak postaje manje efikasan u registraciji i reagovanju na ove signale.
Dodatno, promene vida koje često prate starenje igraju značajnu ulogu u ovom fenomenu. Dr. Parthasarathy objašnjava da smanjenje intenziteta svetlosti koju mozak prima, zbog pogoršanja vida, otežava održavanje našeg unutrašnjeg sata usklađenim sa spoljnim svetom. Oslabljena stimulacija svetlošću može učiniti da starije osobe teže održavaju svoj cirkadijalni ritam.
Ovo otkriće nam pruža bolje razumevanje veze između starenja, obraca spavanja i cirkadijalnih ritmova. Iako je ranije buđenje prirodna posledica procesa starenja, važno je napomenuti da postoje individualne varijacije. Neće svako doživeti ovu promenu u istom obimu ili u istom životnom dobu.
Razumevanje bioloških promena povezanih sa starenjem može nam pomoći da prilagodimo svoje rutine kako bismo promovisali bolju higijenu spavanja. Prihvatanjem promena u našem unutrašnjem satu i prilagođavanjem naših navika, kao što su održavanje konzistentnog rasporeda spavanja i optimizacija našeg okruženja za spavanje, možemo ublažiti uticaj ovih promena i promovisati miran san u bilo kojem dobu.