Zemljotres je prirodni fenomen koji nastaje kada se oslobađa nagomilana energija u Zemljinoj kori. Nastaje kada se stenske mase u dubini pomeraju ili pucaju duž prelomnih linija (raseda). Ova nagla promena dovodi do stvaranja seizmičkih talasa koji se šire kroz Zemlju i izazivaju potresanje površine.
Zemljotresi se mere Rihterovom skalom (lokalne magnitude) i Moment magnitude skalom (Mw), gde svaki stepen predstavlja deset puta veću energiju od prethodnog. Jačina se meri i Merkali skalom (I-XII) koja opisuje stvarne efekte na ljude, zgrade i prirodu.
Uzroci nastanka
Većina zemljotresa nastaje zbog tektonskih procesa – kretanja velikih ploča Zemljine kore. Kada se ove ploče sudaraju, razdvajaju ili klize jedna pored druge, stvara se ogromna napetost. Kada napetost postane veća od čvrstoće stena, dolazi do naglog pucanja i oslobađanja energije.
Drugih uzroci uključuju vulkansku aktivnost, klizanje terena ili ljudske aktivnosti poput rudarenja i nuklearnih testova, ali oni izazivaju znatno slabije potrese.

Zone najveće seizmičke aktivnosti
Pacifički „Vatreni prsten“
Najaktivnija seizmička zona sveta je Pacifički „Vatreni prsten“ koji obuhvata obale Tihog okeana. Tu se dešava oko 90% svih zemljotresa na planeti, uključujući i najjače. Ova zona prolazi kroz:
- Zapad Amerike (Kalifornija, Čile, Peru)
- Japan i Filipine
- Indoneziju i Novu Zelandiju
- Aljasku i Kamčatku
Mediteransko-himalaski pojas
Drugi najvažniji seizmički pojas proteže se od Mediterana kroz Tursku, Iran, Afganistan do Himalaja. Tu spadaju:
- Turska (Severni anatolijski raseda)
- Grčka i Italija
- Iran i Afganistan
- Himalaj (Nepal, Tibet)
Srednjeatlantski hrbet
Podvodni planinski lanac u Atlantiku gde se ploče razdvajaju, što dovodi do čestih ali uglavnom slabijih potresa.
Lista 10 najjačih zemljotresa u istoriji
Na osnovu zvaničnih merenja i uključujući današnji potres na Kamčatci:
- Valdivia, Čile (1960) – Magnitud 9.5
- Najjači zemljotres ikad zabeležen
- Izazvao cunami koji je pogodio Japan, Filipine i Havaje
- Prince William Sound, Aljaska (1964) – Magnitud 9.2
- Poznat kao „Veliki aljaški zemljotres“
- Izazvao cunami koji je pogodio Zapadnu obalu SAD
- Sumatra, Indonezija (2004) – Magnitud 9.1-9.3
- Izazvao katastrofalni cunami u Indijskom okeanu
- Preko 230,000 žrtava u 14 zemalja
- Tohoku, Japan (2011) – Magnitud 9.1
- Fukušima nuklearna katastrofa
- Cunami visok do 40 metara
- Kamčatka, Rusija (1952) – Magnitud 9.0
- Veliki cunami u Pacifiku
- Pogodio Havaje i Čile
- Kamčatka, Rusija (30. jul 2025) – Magnitud 8.8
- Trenutno šesti najjači zabeležen zemljotres
- Izazvao cunami koji je pogodio Rusiju, Japan i SAD
- Arica, Čile (1868) – Magnitud 8.5-9.0
- Razoren veliki deo severa Čilea
- Cunami pogodio Japan i Novu Zelandiju
- Cascadia, Oregon/Vašington (1700) – Magnitud 8.7-9.2
- Rekonstruisan iz japanskih zapisa o cunamiju
- Poslednji veliki potres Cascadia zone
- Maule, Čile (2010) – Magnitud 8.8
- Jedan od najjačih u novijoj istoriji
- Pomeren je Zemljin ugao rotacije
- Lisabon, Portugal (1755) – Magnitud 8.5-9.0
- Razorio Lisabon i izazvao cunami
- Uticao na evropsku filozofiju i teologiju

Balkan u svetskoj seizmičkoj slici
Balkansko poluostrvo se nalazi na granici između Evroazijske i Afričke tektonske ploče, što ga čini umereno seizmički aktivnim. Glavne karakteristike:
Seizmičke zone na Balkanu:
- Jadransko more i Dinaridi – zona čestih zemljotresa srednje jačine
- Severnogrčka – produžetak anatolijskog raseda
- Vrančka zona u Srbiji – najaktivnija u zemlji
- Banijska zona u Hrvatskoj
Značajni zemljotresi u regionu:
- Skoplje (1963) – magnitud 6.1, razoren centar grada
- Crna Gora (1979) – magnitud 7.0, Petrovac na Moru
- Zagreb (2020) – magnitud 5.3, značajne štete
- Petrinja (2020) – magnitud 6.2, razoren centar grada
- Vranje (1896) – magnitud 6.8, preko 700 žrtava
Karakteristike balkanskih zemljotresa:
Iako retko prelaze magnitud 7.0, balkanski zemljotresi mogu biti vrlo destruktivni zbog:
- Plitke dubine žarišta (često ispod 10 km)
- Starije gradnje neotporne na potrese
- Gustо naseljenih područja
- Složene geološke strukture
Balkan se može svrstati u umereno seizmički aktivne regione sveta – značajno aktivniji od centralne Evrope, ali daleko manje od glavnih svetskih seizmičkih zona poput Pacifičkog vatrenog prstena ili Turske.


